Jedno od težih pitanja koja se nalaze pred svima koji imaju sopstveni posao, odnosno prodaju proizvode ili usluge, jeste pitanje – koliko nešto da naplatim? Formiranje cena jeste kompleksna tema, a osim toga, kada jednom obavimo taj zadatak, to ne znači da se time više uopšte nećemo baviti. Na cene utiču brojni faktori, od konteksta gde se odvija poslovanje, tržišta, doba godine, količine posla koja je pred nama i slično, tako da je bavljenje cenama na neki način kontinuiran posao.
Proizvodi su opipljiviji od usluga i zato je, generalno, lakše formirati im cenu. Ako sami pravimo svoje proizvode, onda znamo koliko nam je resursa, vremena i truda, što sopstvenog, što tuđeg, bilo potrebno da ih napravimo. Ako prodajemo nečije proizvode, onda imamo nabavnu cenu kojoj dodajemo maržu, pa tako lakše možemo da odredimo koliko će oni koštati. Dakle, osim stvari kao što su nabavna cena proizvoda, transport, carina i naša zarada – marža – u kalkulaciju ulazi i to koliko slični proizvodi koštaju na tržištu, a to moramo znati kako bismo cenovno pozicionirali svoje proizvode.
Na primer, ako sami pravite kolače i prodajete ih, u cenu će da ulaze faktori kao što su: cene svih pojedinačnih, ne samo dobara koje ste koristili, već i resursa kao što su struja, prostor, komunalije, vreme svih ljudi uključenih u proces. Na to se dodaje i ono što treba da zaradite prodajući te kolače, tako da računica zapravo uopšte nije jednostavna. Srećom, ako zavirite u tržištu pozicioniranost, a samim tim i cene svoje konkurencije, imaćete krijterijum spram kog ćete olakšati tu istu računicu.
Kod usluga su stvari ponovo nešto složenije. Uslugu možemo da naplatimo jedinično i po satu. U cenu usluge ulaze nešto manje opipljivi, ali važni kriterijumi, kao što su vreme potrebno za izvođenje usluge, stručnost koja je za to potrebna, stanje na tržištu na kom poslujemo i slično. Zato će cena usluga, bilo da je jedinična ili po satu, u sebi sadržati i kriterijume koji nisu tako lako objašnjivi i vidljivi kao što je to slučaj sa proizvodima. I ovde ćemo se na formiranje cene usluge oslanjati na to koliko nešto košta na tržištu, pa spram toga praviti sopstvenu procenu. Isto tako, ako smo za neke usluge definisali cene, može se javiti klijent sa zahtevom za neku drugu, srodnu uslugu, za koju ćemo cenu morati da određujemo ispočetka.
Na primer, ako se bavite prevođenjem na engleski jezik, onda verovatno imate cenu po prevodilačkoj stranici teksta, dakle – po nekoj jedinici usluge koju isporučujete. Međutim, ta cena može biti promenljiva, u zavisnosti od toga sa kog na koji jezik prevodite, koliko je kompleksan prevod, da li zahteva izvesna predznanja ili istraživanje i slično. A onda, čak i kad definišete cenu, uvek može da se pojavi klijent koji će tražiti deo usluge (recimo: samo da mu proverite već preveden tekst) ili kompletno novu uslugu (na primer, simultano prevođenje na konferenciji) i onda cenu zapravo formirate ispočetka, imajući u vidu sopstvenu tržišnu i samim tim i cenovnu pozicioniranost.
Kao što smo rekli, cene su promenljiva stvar. Zato je važno pratiti sve one promene oko nas, kako u spoljašnjoj sredini, tako i u samom poslovanju, koje mogu na njih da utiču. To je proces, tokom kog možemo napraviti pogrešnu procenu ili previd, pa iz njih možemo da naučimo. Može nam se desiti da precenimo ili potcenimo sopstveni trud koji smo uložili u kreiranje nekog proizvoda ili usluge, ali i to je samo još jedna lekcija, koja za ishod može da ima to da sledeći put znamo šta su sve faktori na koje treba da obraćamo pažnju.
Cilj ovog programa je povećanje dostupnosti kredita za investicije preduzetnicima (uključujući i paušalce) i mikro-biznisima koji nemaju adekvatno sredstvo za obezbeđenje kredita i do sada nisu mogli da dobiju kredite.